Josip Kozarac (Vinkovci, 18. ozujka 1858. - Koprivnica, 21. kolovoza 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemicar, diplomirani inzenjer sumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih sumara. Bio je jedan od vaznijih hrvatskih prozaista, novelista, polemicara, pjesnika, ujedno i diplomirani inzenjer sumarstva te najpoznatiji hrvatski sumar. Diplomirao je u Becu 1879. godine na Visokoj skoli za kulturu tla kao najbolji student na svojoj godini. Prije fakulteta zivio je dosta slobodan i neobuzdan zivot. Puno je vremena provodio u prirodi, jednostavno promatrajuci zivot koji se odvijao oko njega. Svoje je spisateljske sposobnosti razvio pisuci poezije, a kasnije je svoj talent pronasao u pisanju proze (pripovijetke i romani). Nakon sto mu je otac preminuo, Kozarac je ostao zivjeti sa svojom majkom. Kao jedan od boljih sumarskih strucnjaka radio je na mnogim mjestima: Vinkovci, Vrbanja, Nijemci, Zupanja, Nova Gradiska, Lipovljani i mnogim drugim. Kozarac bio zaokupljen neobradjenom, mrtvom zemljom koja ceka covjeka, vrijednog seljaka koji ce je obraditi. To je nazvao "mrtvi kapital." Oslonac radnje je sudbina dviju sestara te prica o ljubavi.