Tragovima avgusta jedan je od onih romana koji se ?itaju u dahu, a zatim ?itaoce podsti?u na dugo promisljanje. Ovoga puta na promisljanje o apsurdnostima ratova, gubicima, razorenim domovima, unistenim porodicama, oziljcima na dusama koji nikada ne zarastu. Istovremeno i na promisljanje o nekom lepom, prohujalom vremenu, boljem zivotu u jednoj zemlji koje vise nema i koja se mnogima sada ?ini samo kao jedan veliki, davni san.

Jer ovo je pri?a prepuna emocija koja u svom prvom delu mami osmeh i srecu, a u drugom potoke gorkih suza, najpre vraca u svet bezbriznog detinjstva, a zatim snazno baca u vrtlog zla. Pri?a o jednom zivotu kojeg vise nema u zemlji koje vise nema, pri?a o jednom narodu, srpskom, kojeg vise nema u svojoj prapostojbini, pri?a o beskrajnoj ljubavi, pri?a o smrti jedne mladosti.

Zato je za one koji ga pro?itaju, ovaj roman svojevrsna smernica za nezaborav. Podsetnik. Razgovor sa nevidljivim prijateljem. O Oluji. O Koloni. O izdaji. O besmislu svega sto se doga?alo i doga?a se. O bolu i gubitku. O zivotu nakon gubitka. O mladosti. O prvim ljubavima. O pravim ljubavima. O prvom poljupcu koji se nije desio. I nece. Nikad.