Prosvjetiteljska koncepcija vaspitanja u Srba se krajem 18. vijeka sa zakasnjenjem počela razvijati. Prosvjetiteljska koncepcija vaspitanja nastala je i razvila se kao integralni dio humanističko-prosvjetiteljskog pokreta. Njeno osnovno izvoriste predstavljaju filozofsko socioloske ideje mnogih evropskih prosvjetitelja i napredne evropske misli. Takva koncepcija nije bila originalna ali je predstavljala epohalni napredak za srpsku pedagogiju, skolu i vaspitanje. Veliki broj srpskih prosvjetitelja nastojao je da stvori novu koncepciju vaspitanja. Vjerovali su u neograničene moci vaspitanja i smatrali da jedino ono moze promjeniti drustvo. Poseban doprinos konstituisanju nove koncepcije vaspitanja dao je prvi srpski prosvjetitelj i učitelj Sveti Sava, kao i drugi prosvjetitelji i pedagozi poput Teodora Jankovica Mirijevskog, Dositeja Obradovica, Vuka Stefanovica Karadzica, Svetozara Markovica, Vase Pelagica, Đorđa Natosevica i Vojislava Bakica. Autor u ovoj knjizi predstavlja osnovne pedagoske ideje navedenih prosvjetitelja i pedagoga, njihove poglede na nastavu, učenje i vaspitanje, određenje cilja vaspitanja kao i poglede na novu skolu.