Zbirka pri?a Bilo jednom u Beogradu, kako bi to Mihiz rekao, neka je vrsta "autobiografije o drugima". To "drugo" je u ovom slu?aju Beograd koga vise nema, sa?uvan jedino u secanju. Kako i sâm naslov upucuje, pisac o njemu govori sa setom i nostalgijom, dakle pristrasno, s ljubavlju. Mada su "predeli detinjstva" u zbirci jasno ozna?eni, oni su i deo svima prepoznatljivog univerzuma odrastanja i sazrevanja. To doba se u zbirci ispoljava na pomalo protivre?an na?in: u oskudici materijalnih dobara, ali zato u bogatstvu i opojnoj gustini zivota. Ko zeli da se vrati u "predele detinjstva", uz to se jos ka?eci na stari tramvaj, neka obavezno pro?ita ovu knjigu. Uzivace u njoj ne samo u Beogradu koga vise nema vec i u vremenu koje se nikada vise nece vratiti. "Pisane lepim jezikom i stilom, jednostavno i bez patetike, pri?e iz zbirke Bilo jednom u Beogradu omaz su jednom prohujalom Beogradu." (Rada Saratlic Politika)