Sunce je zalazilo nad Madridom, slikajuci nebo intenzivnom narandzastom bojom koja se reflektovala na prozorima nebodera, kao da je ceo grad u plamenu. U malom, pretrpanom stanu u srcu Lavapiésa, Daniel Sánchez sjedio je ispred spleta kablova i treperecih ekrana, krvavih o?iju uprtih u beskrajne redove koda. Neprestano brujanje kompjuterskih obozavatelja bilo je poput iskrivljene uspavanke, jedini zvuk u prostoru koji je mirisao na ustajalu kafu i uvele snove. Daniel je, sa svojom ras?upanom crnom kosom i nekoliko dana vrijednim strnjikom, vise li?io na otpadnika nego na briljantnog programera kakav je nekada bio. "Mora postojati na?in", promrmljao je sebi u bradu, dok su mu prsti letjeli preko tastature s mahnitom hitnoscu. "Izlaz iz ove rupe." Pogled mu je na trenutak presao na gomilu neotvorenih pisama u uglu stola. Ra?uni, obavijesti o delozaciji, prijetnje povjerilaca. Svaka koverta bila je uzasan podsjetnik na to kako je stigao do ove ta?ke. Daniel je zatvorio o?i, dopustivsi sebi trenutak slabosti. Prisjetio se uzbu?enja, adrenalina tih ne tako davnih dana kada je svijet kriptovaluta izgledao kao obecana zemlja. Ulozio je sve: svoju uste?evinu, kredite, ?ak i novac pozajmljen od prijatelja i porodice. A onda, u tren oka, sve je nestalo.