Dje?ak je buljio sirom otvorenih o?iju od ?uda dok su cirkuski satori procvjetali iz maglovite zore poput divovskih gljiva koje su ozivjele. ?vrsto je stezao ruku svog skrbnika, jedva vjerujuci da mu je dopusteno prisustvovati predstavi. Nakon toliko saputanih pri?a o sporednim ?udacima i ?inovima prkosenja smrti, napokon ce osobno vidjeti spektakl.

Dok je sunce przilo jutarnju maglu, kaleidoskop prizora, zvukova i mirisa zaslijepio je dje?akova osjetila. Iz kaveza za zivotinje dopirala je urlika dok su prodava?i pjevali o zasecerenim poslasticama. Odvazni cirkuski plakati prikazivali su guta?e vatre, guta?e ma?eva, ?ovjeka vuka, bradatu zenu, dje?aka kornja?u i jos mnogo toga. Kakva su ga ?udna stvorenja ?ekala unutar prugaste velike majice?

Dje?ak se prisjetio kako su mu se skolski kolege rugali nazivajuci ga "?udakom". Ali eto, mogu li nakaze otvoreno, bez srama hodati? Ta ga je ideja ispunila strahopostovanjem.

Osorni glas prekinuo je njegovo razmisljanje - bilo je vrijeme da predstava po?ne. Dje?ak je pozurio unutra, stezuci svoj komad karte kao zlatnu kartu. Poklopci satora sapatom su se zatvorili za njim, a svjetla su se prigusila...

Dok su zlobne note orgulja puzale kroz teski zrak, kolovo?a je dosetao do svjetla reflektora, pucnuo bi?em i proglasio: "Dame i gospodo, dobrodosli na najvecu predstavu na svijetu!"