Tekst je refleksija o dje?joj pri?i napisanoj zivopisnim, slikovitim stilom. Autor koristi ritmi?no pripovijedanje u stihu, stvarajuci zanimljive susrete s prepoznatljivim i zivopisnim likovima. Ton je saljiv i humoran, sto izaziva smijeh, dok nenametljiva didakti?ka poruka dolazi do ?itatelja bez pretjerane moralizacije. Ove kvalitete ?ine tekst vrlo privla?nim za mlade ?itatelje, poti?uci njihovu mastu i poti?uci ih da tu pri?u ponovno ?uju zbog dobro sro?ene naracije i jednostavnih, ali efektnim stihova.

Dr. Dragan Gligora pohvaljuje tekst zbog njegove sposobnosti da zadrzi paznju djece, istovremeno pruzajuci zabavu i pouku na nenametljiv na?in. Pri?a je opisana kao bogata elementima koji angaziraju mlade umove, uvodeci ih u svijet mastovitosti i igre.

Zoran Sova je prepoznat po tome sto spaja nespojivo u skladnu cjelinu kojoj ?itatelji vjeruju i prihvacaju je. Pri?a se ?ini prirodnom i pristupa?nom, omogucujuci mladim ?itateljima da je usvoje kao svoju. Prema akademiku Fabijanu Lovricu, Sovaov cilj je da ?itatelji prihvate pri?u kao nesto ?emu vjeruju i sto im je drago, ?ineci je voljenom pri?om koju ce ?esto zeljeti ?uti.